Srebrenica da ima poseban status u državnom uređenju Bosne i Hercegovine

Taj zločin genocida manifestuje se, pored ostalog, u najtežim oblicima demografske slike autohtonog domicilnog stanovništva, pri čemu je prekunut reproduktivni kontinuitet bošnjačkog naroda (ubijene su i ranjene tri generacije Bošnjaka). Genocidom su djelimično uništeni Bošnjaci. Upotrebom sile osvojeno je područje Srebrenice, i naseljeno srpskim stanovništvom, čak i iz Republike Srbije, koje nikada nije živjelo na tom prostoru. Tako su zločinci nagraÄ‘eni i u strukturi stanovništva, u današnje vrijeme, na području Srebrenice, oni dominiraju i učestvuju u konstituisanju lokalne vlasti koja treba da kreira uslove života i rada stanovništva i omogući povratak preživjelih, protjeranih Bošnjaka i da im ponudi perspektivu. Da li je to moguće? Da li je moguće da kreatori budućnosti i zajedničkog života zločinaca i žrtava genocida budu oni koji su (iz)vršili najteže oblike zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava, uključujući i zločin genocida? Nažalost, izgleda, ne samo da je to moguće, već je to faktička realnost u Bosni i Hercegovini gdje se iz reda zločinaca i onih koji kontinuirano, stalno i svakodnevno negiraju genocid kandiduju za načelnika Srebrenice. MeÄ‘utim, na kraju Drugog svjetskog rata nije bio moguć zajednički život Jevreja, žrtava holokausta, nacista, izvršilaca tog i drugih zločina.
Imajući u vidu činjenicu da je u Srebrenici izvršen genocid i da danas na tom području iz reda preživjelih žrtava genocida dominiraju žene i djeca ubijenih Bošnjaka, jedino ispravno i pravedno bi bilo da Srebrenica ima poseban status u državnom ureÄ‘enju Bosne i Hercegovine. Posebnim statusom je jedino moguće održati biološki opstanak, sačuvati dostojanstvo i odbraniti dignitet preživjelih žrtava genocida. Modelom posebnog statusa Srebrenice, gdje je izvršen genocid u Evropi na kraju XX stoljeća, jedino je moguće otvoriti perspektivu zajedničkog života Bošnjaka i Srba, uvažavajući najsavremenija civilizacijska dostignuća i najviše kulturne vrijednosti koje treba da krase savremeni svijet, civilizaciju i kulturu. Ovo je i osnovna poruka istraživača genocida zemljama članicama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, Evropske unije i NATO-a, a posebno Kanade.