ODNOS IZMEÄU SJAJNOG POLOŽAJA I KATASTROFALNOG STANJA JE OSNOV BOŠNJAÄŒKOG PREPORODA
STOTINU GODINA OD BOŠNJAÄŒKE NACIONALNE POLITIÄŒKE IDEJE - STOTINU GODINA BORBE BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE PROTIV NEGATIVNE ASIMILACIJE U AMERIÄŒKI MELTING POT I KANADSKI KULTURNI MOZAIK SU PRILIKE ZA STVARNO DEFINIRANJE SLOBODNOG BOŠNJAÄŒKOG BIĆA. PRED BOŠNJACIMA JE NOVO NACIONALNO, DUHOVNO I KULTUROLOŠKO SAMOODREÄENJE, ŠTO JE ISTOVRMENO I ODREÄENJE PREMA BIH, SRBIMA I HRVATIMA, ALI I ODREÄENJE PREME SAMIMA SEBI
Prvi Bošnjaci koji su došli na podruÄije Sjeverne Amerike krajem 19. vijeka imali su sa sobom pasoše Austrougraske monarhije Äiji su bili državljani. Ta prva bošnjaÄka dijaspora nije bila takvog obima i takve snage da bi odmah preuzela ulogu predvoditeljskog i oblikujućeg faktora bošnjaÄkog bića sjeverno-ameriÄkih Bošnjaka. Intelektualno malobrojna i nepovezana, politiÄki i nacionalno - patriotski dezorjentirana, opterećena paradigmima i rješenjima koja su povijesno već bila prevaziÄ‘ena, bez institucionalnih oblika življenja i djelovanja i bez institucionalne potpore, sjeverno-amriÄka bošnjaÄka dijaspora se borila za goli fiziÄki opstanak. Njena povremena upućenost na znatno brojniju, stariju, organizovaniju i bogatiju srpsku i hrvatsku dijasporu bila je Äinjenica povijesne zbiljnosti i nužnosti, iz kojih se izvodila dodatna cijepanja i podvajanja.
I pored toga sjeverno-ameriÄki Bošnjaci, prvo putem vjerskog, a zatim puten nacionalno - patritskog organizovanja uspjevaju izraziti vlastitost, dići glas u odbranu bošnjaÄke Äasti, duhovnosti i identiteta, bošnjaÄke kulture, tradicije i obiÄaja, bosanskog jezika i demokratske, jedinstvene države BiH i otvorenog, slobodnog civilnog duštva kao jedinih matica i matrica Bošnjaka. To je proizašlo iz toga što su Bošnjaci u Sjevernu Ameriku sa sobom donijeli snažnu svijest o svojoj nacionalnoj posebnosti, koja se tada jedino mogla izraziti kroz dva elementa: islamska vjeroispovijest i bosanski jezik.
Sto godina bošnjaÄke nacionalne politiÄke ideje
U 2006. godini se navršava stotinu godina od bošnjaÄke nacionalne politiÄke ideje. Ali beg Firdus je u decembru 1906. godine osnovao Muslimansku narodnu organizaciju, prvu bošnjaÄku politiÄku stranku. Povod za osnivanje ove stranke je nasilno pokrštavanje djevojÄice Fate Omanović iz Travnika i demonstracije Bosanskih muslimana nakon toga.
Nekoliko godina kasnije Mehmed Spaho, Älan Muslimanske narodne organizacije osniva Jugoslovensku muslimansku organizaciju.
Godinu dana nakon što je Spaho izabran za predsjednika Jugoslovenske muslimanske organizacije, 1922. godine roÄ‘en je Salih Behmen, kako rahmetli Alija Izetbegović reÄe prilikom Behmenove smrti: "Otišao je najveći meÄ‘u nama".
Prvog maja 2006. godine navršit će se taÄno stotinu godina od kako je utemeljena prva bošnjaÄka nacionalna organizacija u Sjevernoj Americi pod imenom Uzajamno podpomagajuće muslimansko društvo Dzemijetul Hajrije Chicago. Kroz cijelo stoljeće u kojem je ovo udruženje iz Chicaga doživjelo svoju evoluciju i brojne transformacije možemo reći da je oÄuvalo do današnjeg dana i ostavilo nam svima u naslijeÄ‘e svih pet elemenata specifiÄnog bošnjaÄkog nacionalnog bića: islam, bosanski jezik, bošnjaÄku kulturu, tradiciju i obiÄaje. Na ovaj naÄin kao nacija kroz cio jedan vijek Bošnjaci Sjeverne Amerike su oÄuvali svoju posebnost i oduprli se negativnoj asimilaciji koja je tako snažno izražena i ameriÄkom melting potu i kanadskom kulturnom mozaiku.
Tokom stogodišnje evolucije preko razliÄitih oblika bošnjaÄkog organizovanja poÄev od Dzemijetul Hajrije u Chicagu koja je je iznjedrila Bosansko AmeriÄku Kuturnu Asocijaciju {BACA} pa do Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike i Omladinske asocijacije Bošnjaka Sjeverne Amerike kroz oÄuvanje, jaÄanje i prezentiranje svih vrijednosti bošnjaÄkog nacionalnog bića na najbolji naÄin su nabrojane organizacije i mnoge druge bile ambasadori vrijednosti, dometa i dostignuća Bošnjaka i bošnjaštva u Sjevernoj Americi. Istovremeno su one promovirale pozitvni oblik asimilacije, to jest stepen uklopljena bošnjaÄke zajednice u ameriÄki melting pot i kanadski kulturni mozaik. BošnjaÄke organizacije su svojim djelovanjem jasno pokazala još jednu vrijednost bošnjaÄke dijaspore Sjeverne Amerike, kroz cijelo proteklo stoljeće Bošnjaci Sjeverne Amerike su ostali vjerni jedinstvenoj, nezavisnoj, demokratskoj, tolerantnoj državi BiH i otvorenom, slobodnom civilnom društvu, u kojima svaki narod i graÄ‘anin uživa jednakopravnost, mir, slobodu. One su svojim djelovanjem širila istinu o dogaÄ‘ajima u BiH tokom posljednje decenije 20. vijeka u ime postizanja pravde za sve žrtve agresije i genocida, tih strašnih zloÄina protov ÄovjeÄnosti, mira i slobode u Evropi i svijetu. Jer bez pravde, istine i kažnjavanja produkatora i realizatora zloÄina nema istinskog pomirenja meÄ‘u narodima i ljudima u BiH.
Bošnjaci još nemaju odgovora na mnoga pitanja
Sto godišnjica od formiranja prve bošnjaÄke politiÄke stranke i prve bošnjaÄke organizacije u Sjevernoj Americi pored slavljeniÄkog karaktera treba da ima i radni karakter. Na temeljima dostignuća generacija koje su prošle kroz rad i aktivnost ovih i mnogih drugih organizacija, koje su znale da se uklope u ameriÄki melting pot i kanadski kulturni mozaik, a da istovremeno oÄuvaju i jaÄaju bošnjaÄke nacionalne osobenosti i vrijednosti, treba se krenuti u procese transformacije i reorganizacije svih bošnjaÄkih inistitucija i organizacija. Bez svijesti o pripadnosti bošnjaÄkom etnosu svaki pojedinac po dolasku u ameriÄki melting pot i kanadski kulturni mozaik nalazi se pred iskušenjem gubitka svoga nacionalnog identiteta što ima višestruke negativne ljudske i egzistencijalne reperkusije. Svijest o nacionalnoj posebnosti, Bošnjake motivira da se udruže i izgrade nacionalne institucije koje će Äuvati i jaÄati zajedniÄke vrijednosti: vjeru, jezik, tradiciju, obiÄaje i kulturu.
Iako je prošlo sto godina od prve bošnjaÄke politiÄke stranke i poÄetka bošnjaÄkog organizovanja u Sjevernoj Americi, Bošnjaci još nemaju odgovore na osnovna pitanja bošnjaÄke egzistencije, bošnjÄke bitnosti i bitisanosti kako u dijaspori, tako i u matici.
Bošnjaci u dijaspori nemaju još odgovora na pitanja:
Koliko postojeće bošnjaÄke institucije štite i unaprijeÄ‘uju bošnjaÄke vrijednosti i posebnosti u dijaspori?
Koliko procenata Bošnjaka aktivno participira u izgradnji i unaprijeÄ‘enju nacionalnih, vjerskih i patriotskih institucija u dijaspori?
Kojim metodama, sadržajima i aktivnostima animirati Bošnjake za rad u nacionalnim, vjerskim i patriotskim institucijama dijaspore, posebno mlade, inteligenciju i žene?
Koliko je bošnjaÄka nacionalna zajednica u dijaspori spremna da pored oÄuvanja bošnjaÄkog nacionalnog identiteta poradi i na promoviranju osnovne bosanskohercegovaÄke vrijednosti - multikulturnog, multivjerskog i multinacionalnog društva i države u BiH?
Može li BošnjaÄka zajednica u dijaspori izbjeći zamke getoizacije i zatvaranje u samu sebe, najprije kroz otvaranje prema drugim nacionalnim zajednicama, prvenstveno onim koji pored Bošnjaka Äine i znaÄe BiH, bez obzira na traumatiÄne i tragiÄne posljedice iz prošlosti?
Odgovori na gornja pitanja će trasirati budućnost bošnjaÄkih nacionalnih organizacija u Sjevernoj Americi,odnosno dijaspori, a posebno budućnost Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, odnosno Svijetskog kongresa Bošnjaka. Bez svijesti o pripadnosti bošnjaÄkom etnosu, Bošnjaci se nalaze pred velikim iskušenjem gubitka svoga identiteta. Bez identiteta Bošnjaci su bezliÄna amorfna masa koju svako može oblikovati po svome nahoÄ‘enju, po svojim potrebama i ciljevima, po svojim interesima.
Bošnjaštvo je temeljna karakteristika ideje Bosne i bosanskog duha
U matici svijest o stradanju materjalne i biološke osnove bošnjaÄkog naroda je neosporna Äinjenica, a preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jaÄanje njihove svijesti i duha.
Gubici Bošnjaka tokom agresije i genocida su više od 10% populacije, polovina preostalog stanovništva je protjerana iz vlastite zemlje diljem svijeta, a ostatak se nalazi na Äetvrtini teritorije BiH. Veliki dijelovi bošnjaÄkog naroda, od kojih je Sandžak najveća grupacija su u nezavidnom politiÄkom, ekonomskom i kulturnom položaju i okruženju, bez mogućnosti neposredne povezanosti s maticom zemljom i narodom. Razorenost bošnjaÄkih materjalnih dobara je ogromna.
Preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jaÄanje njihove svijesti i duha.
Unutar bošnjaÄkog naroda, prije svega u matici, nema intelektualne snage koja bi odredila osnovna naÄela bošnjaÄke opstojnosti, strategiju nacionalnog razvoja na bazi realne analize nacionalnog stanja. Razlog za to je nedostatak prostora za razvoj kulture tolerancije i dijaloga unutar kojih neslaganja ideja neznaće liÄna neslaganja. Bošnjacima treba uvezanost na principu jednakih mogućnosti za sve. Bošnjaci su Äuvari bosanskog poslanja. Bošnjaštvo je više od regionalnog osjećaja, više od geografskog pojma, više od kulturno historijske posebnosti, mada u sebi ovo sve obuhvata. Bošnjaštvo je stvarna i jedina nacionalna identifikacija. Bošnjaštvo je temeljna karakteristika ideje Bosne i bosanskog duha.
U procesu artikuliranja bošnjaÄke vlastitosti i posebnosti posebno se istiÄe nedostatak bošnjaÄkih intelektualnih snaga koje bi u jednom nacrtu odredili naÄela bošnjaÄke opstojnosti. U istom procesu artikuliranja bošnjaÄkih vrijednosti nedostaje i politiÄko kulturni prostor unutar koga će se precizirati nacionalni položaj Bošnjaka kroz dijalektiÄko bosasnkohercegovaÄko posredovanje, kroz prihvatanje višesložene BiH države i društva, kroz odbacivanje jednodimezionalne BiH države i društva.
Tako Bošnjaci nemaju analizu bošnjaÄkog stanja. Oni nisu još unutar sebe demokratizovani prema zapadnim naÄelima, niti moralno ustrojeni prema islamskim moralnim naÄelima. Danas bošnjaÄko biće opstoji na naÄelu odanosti pojedincu ili uskoj interesnoj grupi, a pojedinci i uske interesne grupe nisu, niti mogu biti osnov društva, države, naroda, nacije. Energija koja je unutar Bošnjaka osloboÄ‘ena u agresiji i genocidu, nije prešla u kvalitativno novo stanje. Ta energija nije zadobila novi oblik, život se nije poboljšao, nadanja nisu ostvarena, realnost je nadjaÄala iluzije, a energija se raspršila. BošnjaÄko stanje nikada nije bilo teže, mada bošnjaÄki položaj nikada nije bio bolji. Taj odnos izmeÄ‘u sjajnog položaja i katastrofalnog stanja osnov je svakog budućeg bošnjaÄkog rada. ÄŒesto izricana konstatacija da su Bošnjaci danas prvi put samostalan i slobodan narod, izgleda kao fraza. Sloboda i samostalnost omogućuju jedno novo bošnjaÄko definiranje sebe, a ne redefiniranje naslijeÄ‘enog. Definiranje prije svega, zato što su sva dosadašnja odreÄ‘enja bila ili iznuÄ‘ena sa strane, ili mimikrijska, ili ideološka, a u najmanju ruku su bila situaciona reagiranja. Pred Bošnjacima je danas novo nacionalno, duhovno i kulturološko samoodreÄ‘enje, što je istovremeno i odreÄ‘enje prema Bosni, Srbima i Hrvatima.
Šta je bošnjaštvo, da li je to etniÄka, nacionalna ili politiÄka kategorija, ili sve to skupa? Da li su Bošnjaci samo muslimani, kako to mi danas mislimo i pronosimo? Da li je izvršena renominacija Musliman u Bošnjak samo promjena imena ili osnaženje starog politiÄkog stava o autonomiji Bosne? Sadržaj pojma Bošnjak oÄito znanstveno nije definiran. To su pitanja na koja nema odgovora u matici.
Snaga bošnjaÄke nacije jeste u kritiÄkoj samorefleksiji. Istina, samo onaj ko jeste, a Bošnjaci danas jesu, to sebi može priuštiti. Bez obzira na navedeni povoljan položaj, takvog toka svijesti unutar Bošnjaka nema. Naprotiv, ima previše romanticizma, samoglorifikacije, nadmenosti i osjećaja vlastite superiornosti. Smjeravanje dobrog položaja i lošeg stanja Bošnjaka jeste neminovno u što skorijoj budućnosti. Za dostizanje tog cilja dovoljno je prihvatiti naÄela politiÄkog liberalizma, izvršiti demokratizaciju društva i individualizaciju njegovih nosioca, gdje u otvorenoj i fer konkurenciji na povijesnu scenu mogu doći snage koje sve postižu radom i kvalitetom, a ne rodbinskim ili klanovskim vezama. To bi znaÄilo prestrukturiranje bošnjaÄkog društva i imanentnih mu mjerila vrijednosti kao naÄina oslobaÄ‘anja i izranjanja novih energija. Pretpostavka svega je demokratizacija bošnjaÄke nacije i društva, individualna inicijativa, sloboda, vladavina prava, ali i obaveze, uspostava pravnog okvira djelovanja koji omogućuju promociju rada i kvaliteta, poduzetništva i trajnih vrijednosti.
Svijet je jasno definisao koja je strana žrtva agresije i genocida i koja je strana agresor i poÄinilac genocida
Polazeći od nedostatka intelektualnog ustroja bošnjaÄke politike, što se ogleda u politiÄkoj nedjelotvornosti, izostanku predviÄ‘anja budućih zbivanja i poduzimanju vlastitih koraka, što direktno utiÄe na nedovoljnost razvijenosti bošnjaÄke nacionalno politiÄke samosvijeti i samouvjerenosti, Bošnjaci dijaspore i matice, u cilju demokratizacije bošnjaÄke nacije, trebaju poraditi na analizi bošnjaÄkog stanja.
Osnovne odrednice analize bošnjaÄkog stanja su:
1. Evropa se nije ujedinila na kršÄ‡anstvu kao svjetonazoru i ideologiji, već kao zajednica slobodnih naroda, kultura i pojedinaca, bez granica, mitova i predrasuda prema razliÄitostima.
2. U takvoj Evropi bosansko okruženje je i dalje ostalo protubosanski, protubošnjaÄki i protuislamski. To okruženje Äine Srbi i Hrvati sa svojim velikonacionalnim i velikodržavnim nacrtima.
3. Svijest o okrenutosti sebi, svojoj jezgri, Bošnjaci ni nakon agresije i genocida nisu na skupnoj razini dosegli. Okrenutost izvanjskom još je preovlaÄ‘ujuća.
4. Nakon agresije i genocida, Bošnjaci su se našli u situaciji da mogu sami bez pritiska velikih sila i svijeta donijeti sudbonosne odluke o svojoj budućnosti. To za njih prestavlja problem, jer u dugom vremenu neko drugi je odluÄivao o državi Bošnjaka.
Svijet je već rekao svoje: Postojeće stanje u Bosni i Hercegovini je neodrživo jer je država nefunkcionalna. Osnova za postojeći nefunkcionalni Dejtonski ustav je internacionalni ugovor (Pariški sporazum) koji je rezultat agresije i genocida, koji nikada nije ratifikovan od strane žrtve (Republike BiH), tako da je Ustav Republike BiH još uvijek zakonit (legalan) i samo suspendovan.
Svijet je jasno definisano koja je strana žrtva agresije i genocida i koja je strana agresor i poÄinilac genocida. Dejtonski ustav proglašen od “svijeta” nefunkcionalnim, a Ustav Republike BiH je samo suspendovan. Bez Dejtonskog ustava nema “Republike Srpske”. U Republici Bosni i Hercegovini nema “Republike Srpske”. Venecijska komisija proglašava nefunkcionalnim Dejtonski ustav a time i “Republiku Srpsku”. Venecijska komisija, Evropa, Amerika i svijet, ne mogu ukinuti “Republiku Srpsku” jer na to nemaju pravo bez zahtjeva Bošnjaka kao žrtve agresije i genocide. U dugoj historiji jedan narod nije imao tako povoljne uslove kao što imaju Bošnjaci.
prof. Emir Ramić