Perom treba dodirnuti ranu i biti tamo gdje je najteže

Perom treba dodirnuti ranu i biti tamo gdje je najteže

U povodu 11. jula – Dana genocida u Srebrenici i 22. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, u okviru sedmične komemoracije u Muzeju holokausta u Virdžiniji otvorena je izložba slika i prikazani filmovi Saliha Brkića, jednog od najboljih foto reportera i novinara u Bosni i Hercegovini.

Novinar Salih Brkić, koji je tokom karijere primio sve nagrade koje se mogu dobiti u ovoj profesiji, intervjuisao je kraljeve i predsjednike država, te izvještavao iz brojnih stranih zemalja i sa skoro svih ratišta u Podrinju i Tuzlanskom kantonu, bio je gost Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i Instituta za istraživanje genocida Kanada na sedmičnoj komemorativnoj manifestaciji povodom 22. godišnjice genocida u Srebrenic. Salihov životni kredo kao novinara je "perom treba dodirnuti ranu i biti tamo gdje je najteže".
U Muzeju holokausta u Virdžiniji Salih je priredio veoma posjećeni izložbu o agresiji na RBiH genocidu nad Bošnjacima.

Na centralnoj manifestaciji u okviru sedmične komemoracije, održane 11. jula Salih je prikazao dva filma koja na potresan način, dokumentovano, pokazuju strašne rezultate agresije i genocida. Tokom prikazivanja filmova mnogi američki gosti su sa suzama u očima njemo posmatrali užase največeg zločina poslije holokausta u Evropi.  

Salih je roÄ‘en 1948. u Mostaru, a njegova porodična kuća je u Stocu, prekoputa spomenika čuvenog pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara. Kaže da je zahvaljujući profesorima iz gimnazije u ovom hercegovačkom gradiću zavolio pisanu riječ, pa je, krijući da je maloljetan, počeo pisati kao dopisnik "OsloboÄ‘enja" i mostarske "Slobode".  Nakon nekog vremena Salih preuzima uredničku funkciju u redakciji Radija Banovići. Za ovu medijsku kuću je radio desetak godina, a u tom je periodu s kolektivom realizirao i prvo javljanje uživo. Izvještavali su iz voza, tokom obilježavanja 30. godišnjice pruge Brčko-Banovići. Vratio se u Tuzlu osamdesetih godina prošlog stoljeća, gdje je bio novinar i šef dopisništva Televizije Sarajevo. Poslije, uslijedili su terenski zadaci u Hrvatskoj i Slavoniji gdje je u toku bilo ratno stanje. Visokorangirani oficiri bivše Jugoslovenske narodne armije poručivali da će ga skratiti za glavu, a on im je uzvraćao da se "kriju kao miševi i ubijaju civile". Zatim je počeo rat u BiH. "Prvo su se dešavala ubistva u Bijeljini i Zvorniku, a iz Zvornika su mi se javljali kapetan Almir i kapetan Redžo. Prenosio sam u eter informacije koje sam dobivao od njih. TakoÄ‘er, skriven u kućama ispod Kula Grada, javljao mi se i obavještavao me o užasima i pokolju jedan Ramiz, kojeg nisam ni poznavao. Upoznali smo se tek poslije rata, u Potočarima. Osim Bijeljine i Zvornika, pogledajte Aleju mladosti u Tuzli, pogledajte Kapiju, pogledajte Potočare, Memorijalne centre Rakita, Veljaci u Vlasenici, i u Gornjoj Kalesiji i opet kažu da nije bio genocid. To me stvarno boli", naglašava Salih, koji je snimio dokumentarni film "Ubijali su i neroÄ‘enu djecu".

Potresne scene Salihovih priloga o identifikaciji trudnice Zekire Begić iz Bratunca, ekshumirane 12 godina poslije ubistva iz masovne grobnice Suha, obišle su cijeli svijet, kao i snimci ubijenih trudnica Zemire Salihović iz Lolića i Emire Smajlović iz Tuzle, čije dijete su ljekari pokušali spasiti carskim rezom, ali ono je iz majčine utrobe izvaÄ‘eno ubijeno. Na dječijim malenim leÄ‘ima, prisjeća se Salih, bila je rupa jer je dijete bilo pogoÄ‘eno gelerom od granate.

Salihova svjedočenja su dragocjeni prilog institucionalizaciji kultre pamćenja. Salih Brkić je član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida, Kanada.