Narodna dimenzija briljantnog bosanskonovskog uma svjedoÄi o zloÄinu prema gradu i njegovim graÄ‘anima
Mnogobrojni relevantni izvori razliÄite provenijencije pouzdano ukazuju na dvije poÄetne i osnovne, bitne, fundamentalne postavke i odredbe savremenih dogaÄ‘anja i dogaÄ‘aja u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća: prvo, na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena klasiÄna oružana agresija, odnosno zloÄin protiv mira i sigurnosti ÄovjeÄanstva, što je po osnovnom shvatanju i definiciji meÄ‘unarodni oružani sukob i drugo, na okupiranim teritorijama nezavisne i univerzalno priznate Republike Bosne i Hercegovine, Älanice Ujedinjenih nacija, kao i u gradovima u opsadi, nad Bošnjacima je izvršen najteži zloÄin - zloÄin genocida. RijeÄ je o zloÄinima koji su nastali na temeljima fašistiÄke ideologije, dvije genocidne politike, dva velikodržavna projekta, dva zajedniÄka zloÄinaÄka poduhvata, dva nacionalistiÄka pokreta, dvije agresivne i genocidne strategije, dviju država. Takva fašistiÄka ideologija, politika i praksa genocidnog karaktera je imala za cilj - formiranje velikosrpske i velikohrvatske države na raÄun samostalne i suverene, historijski trajne i jasno definirane države Bosne i Hercegovine. Cilj tih ideologija, politika i prakse bio je osvajaÄki rat za teritorije, za ``životni prostor'', za otimanje tuÄ‘e - bosanske zemlje.
Genocid je namjerno ubijanje ljudi zbog njihove pripadnosti nekoj rasi, vjeri, naciji, politiÄkoj stranci ili drugoj društvenoj grupi. Genocid je i podupiranje težnji koje dovode do takve akcije. Genocid je dakle zloÄin u kome je dokazana namjera da se neka populacija uništi. Genocid nije sluÄajna pojava, nego nužna posljedica lošeg stanja Älanova društvene skupine koja je poÄinila zloÄin. U Bosni i Hercegovini pored agresorskih ratnih dejstava i strahota, po svom karakteru, znaÄaju i prirodi posebno se izdvaja genocidno djelovanje srpskih vojnih i civilnih vlasti prema Bošnjacima, civilima, ranjenicima, bolesnicima, ratnim zarobljenicima, ženama, intelektualcima i mladima. Obimna dokumentacija i graÄ‘a ukazuje da su nad Bošnjacima samo zato što su pripadnici bošnjaÄke nacionalne grupe, što su pripadnici ideje Bosne i bosanskog duha, što su muslimani, masovno, kontinuirano u dužem vremenskom razdoblju vršeni sistemski zloÄini genocida, ratni zloÄini protiv civilnog stanovništva, ratni zloÄini protiv ranjenika i bolesnika, ratni zloÄini protiv ratnih zarobljenika, zloÄin silovanja, zloÄin etnocida, ekocida, urbicida, kulturocida, elitocida i etniÄkog ÄišÄ‡enja. Dokumentacija o stradanju bošnjaÄkog naroda ukazuje na zamah, obim, dinamiku i intezitet strahota, muÄenja i neÄovjeÄnog, surovog postupanja, kojima su Bošnjaci bili izloženi, pod utjecajem, instrukcijom, nadzorom i naredbom zvaniÄnih organa Srbije. Posebno su dokumentovani zloÄini namjernog ubijanja civila i zarobljenih lica, pripadnika bošnjaÄkog naroda, kao i odvoÄ‘enje civilnog stanovništva bošnjaÄke nacionalnosti i zarobljenih Bošnjaka u koncentracione logore smrti, nehumano postupanje, zlostavljanje, ubijanje i silovanje.
Knjiga `` Mutne rijeke – 2, Istina o Bosanskom Novom `92. - `95.'' koju držite u rukama, sobom nosi istinu o agresiji i genocidu, svjedoÄenjem naroda. Knjiga ima dvije znamenitosti: prvo, ovo je kapitalno svjedoÄanstvo o velikosrpskom genocidu u Bosanskom Novom, drugo, ova je knjiga paradigma koja ukazuje kako je moguće o zloÄinima nad bosanskonovskim Bošnjacima i Hrvatima saÄiniti svjedoÄanstvo koje će istovremeno biti i vrijedan dokument i Äitljivo štivo, što bi morala biti stilistiÄka karateristika svih tekstova namijenjenih memorisanju velikosrpskih zloÄina.
Ovo kapitalno djelo o genocidu u Bosanskom Novom je proizvod patriotskih, humanistiÄkih, hrabrih nastojanja odvažnih Novljana, koji su osjetili egzistencijalnu bitnost bošnjaÄkog pamćenja. Bosanskonovski otpor genocidnom zatiranju bošnjaÄkog bića i multikulturnom, multivjerskom i multinacionalnom zatiranju identiteta ideje Bosne i bosanskog duha se u ambijentu najbrutalnijeg nasrtaja na Äovjeka, narod, društvo, državu svodio na odvažno sakupljanje informacija koje poredane u knjigu pamćenja svjedoÄe o najveÄem zloÄinu u Evropi poslije Drugog svijetskog rata, genocidu u Bosni i Hercgovini.
U bosanskonovskom leglu Äetništva iznikao je odvažni i inteligentni bosanski patriotski, narodni otpor zloduhu velikosrpske agresije i genocida. Maksimum patriotskih nastojanja u opsjednutom gradu ogledao se u prikupljanju i distribuciji informacija, što je u odnosu na na okupatorsku vlast imalo znaÄenje subverzivnog djelovanja, koje je podlijegalo najstrožoj kazni, dakle – likvidaciji. Bosanskonovski narodni patrioti su u širenju istine o zloÄinima kroz knjigu sjećanja, vidjeli jedini naÄin otpora zaboravu, jedini naÄin da istina pobijedi i pravda zadovolji. Oni su svoje živote izložili borbi za Bosnu i Hercegovinu. U tome se ogleda odvažnost bosanskonovskih nastojanja, kao što se inteligentnost, odnosno vizionarstvo tog Äinjenja i žrtvovanja ogleda u obilju svjedoÄenja koji danas Äini ovu važnu knjigu. Da se i ova odvažna grupa bosanskonovskih patriota prepustila sudbini, da je skrštenih ruku Äekala ishodište zla, danas ne bismo znali ni deseti dio istine o zloÄinima u Bosanskom Novom, a Äiji su glavni momenti sakupljeni u ovoj kapitalnoj knjizi.
Autorski pristup u ovoj knjizi je baziran na autobiografskim elementima i svjedoÄenjima naroda, što apsolutno nije smetnja, već je prednost u cjelovitom dokumentiranju zloÄina. Autori priÄa-svjedoÄenja su izravni svjedoci mnogih kljuÄnih dogaÄ‘aja u Bosanskom Novom, tako da u svome pristupu oni podjednako koriste i autobiografski i dokumentaristiÄki izraz. Ovaj momenat istiÄem kao kvalitativ, jer upućuje na autobiografsku vjerodostojnost, koja uz to biva ilustrirana neoborivim Äinjenicama.
U knjizi je ispisan tekst koji se može Äitati u ma kojem vremenu, i u ma kojem prostoru, jer je genocid u Bosanskom Novom smješten u kontekst povijesnog kontinuiteta. Politika genocida sustavno se sprovodi već više od 150 godina. Upravo ovakav pristup temi Äini se kao valjan spisateljski obrazac koji bi se morao uvažavati kada se ispisuju teme o bošnjaÄkom stradanju, a kada se ne raÄuna da ta svjedoÄanstva trebaju Äitati i oni koji danas nisu naši suvremenici, i kojima će biti potrebna dodatna objašnjena za razumijevanje konteksta i kontinuiteta velikosrpskog genocida nad Bošnjacima. ÄŒitajući knjigu u intelektualizmu i manirima narodnih autora našao sam paradigmu stradanja Bošnjaka. To umijeće lobiranja, opÄinjavanja, plasiranja svojih stavova, upravo je momenat koji je falio Bošnjacima u pogledu saopćavanja istine o genocidu. Novljani su to bogatstvo nosili sobom, i zbog toga se istina o genocidu u Bosanskom Novom, uprkos blokadi, ipak probila do svjetske javnosti. Pored primjerne moralne i patriotske veliÄine, u ovoj se knjizi može spoznati i funkcionalna dimenzija tog briljantnog intelektualnog bosanskonovskog narodnog uma. Ovo svjedoÄanstvo o agresiji, teroru i genocidu u Bosanskom Novom bitno oslikava stanje na podruÄju Bosne i Hercegovine, otkrivajući da se teror kakav se dogaÄ‘ao u Bosanskom Novom bio istovjetan gdje god se uspostavljena okupatorska ÄetniÄka vlast.
Knjiga je pozitivan primjer individualnog narodnog nadrastanja naših institucionalnih zagubljenosti.
Ova knjiga ostaje kao dosad najvrednije svjedoÄanstvo o genocidu u Bosanskom Novom a nadasve kao primjer mogućnosti da grupa odvažnih narodnih ljudi, bez obzira na sve prepreke, svome narodu i svojoj domovini može zavještati djelo koje pamti i opominje Bošnjacima.
Prof. Emir Ramić
Dirketor Instituta za istraživanje genocida, Kanada
Predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak za Kanadu
Hamilton, Ontario, Kanada
07. 07. 2013.