Recenzija sa Isnama Taljica

Hvala ti Isname

Isnam Taljić mi je ukazao čast da pročitam rukopis nove knjige „Duga je noć kad se čeka da proÄ‘e“. Preporučujući ovu knjigu sa velikom porukom i poukom sa štampanje, dok sam je čitao, moje misli su bile dvostruko okupirane. S jedne strane radnjom knjige, a s druge strane izvanredno značajnim književnim radom bošnjačkog velikana, Isnama Taljića. I hoću da o tom velikanu iz prizme sjevernoameričke bošnjačke dijapsore da napišem, hoću da pišem svoj iskreni osjećaj.

Onaj ko je objavio 22 knjige, a s ponovljenim izdanjima 42, onaj koje objavio 12 romana, što je najveći romaneskni opus u Bosni i Hercegovini, onaj ko je uvršten u antologiju nove svjetske priče 2004. godine, onaj ko je dobio Internacionalnu književnu nagradu "Srebrenica" New York 2007, onaj kome su ubijeni brat, sestra, zet, tetak, tetkino dvoje djece, i stotine hiljada sunarodnika, taj poznaje putokaz bošnjačke bitnosti i samobitnosti, a to je onda i bosanskohercegovača bitnost i bitisanost, to je zapravo bitnost i bitisanost čovjeka i civilizacije.

ÄŒitajući Isnamova književna djela utvrdio sam da s Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima nije bilo onako kako nam se godinama prikazuje u kvazi udžbenicima i knjigama historije. Našu historiju pisali su drugi da bi nama komandovali. Ali sada mi imamo našeg Isnama, imamo njegova književna djela koja svojom porukom i poukom daju putokaz saznavanja bošnjačke i bosanskohercegovačke prošlosti u ime bolje sadašnjosti i još bolje budućnsti. Pred Bošnjacima je težak put saznavanje sopstvene nacionalne, ali i bosanskohercegovačke državne historije.A nema boljeg načina da spoznamo ko smo, da trasiramo naš put u budućnost da se odredimo prema sebi i prema drugima, od književnosti kao najboljem izrazu ljudskog uma i najboljem načinu očuvanja i jačanja pojedinačnog i kolektivnog pamćenja. Bošnjaci imaju veliku sreću da u svojoj književnosti imaju Isnama, imaju velikana pisane riječi koji ne samo da olovkom brani bošnjačku vjersku i nacionalnu istinu, već tu istinu jača, obagućuje, trasira. Samo velikani pisane riječi pišu knjige, namjerno kažem u množini knjige, jer sve njegove knjige su za pamćenje. Svaka Isnamova knjiga je osmišljena poruka čovjeku i civilizaciji.

ÄŒitajući riječi Isnamovih knjiga ja sam zapravo sve više ne samo čuvao, već i jačao vezu sa svojom jedinom maticom. Ja sam zapravo kroz Isnamov književni rad izvlačio onu snagu za svoj nacionalni i patriotski rad, za borbu za istinu i pravdu. Bez Isnama bi teško bilo povezati već dobro prekinute lance bošnjačke dijaspore i matice, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, muslimana i islama. ÄŒitajući Isnama ja sam zapravo postajao sve veči patriota, sve veći borac za bošnjačku i bosanskohercegovačku istinu, sve veći borac za pravdu za žrtve največeg zločina poslije holokausta u Evropi. Zbog sveg ovoga, Isnamu nema sličnih. On jasno vidi sudbinu Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Kroz Isnama mi u dijaspori osjećamo i doživljavamo našu Bosnu i Hercegovinu, bolje spoznajemo čudo u otporu Bošnjaka. Isnam treba Bošnjacima i Bosni i Hercegovini, a prije svega dijaspori. Dijaspori, jer kroz Isnama se najbolji vidi obdrživost Bošnjaka pa samim tim i Bosne i Hercegovine. Isnam nam porućuje da Bošnjaci zaslužuju poštovanje time što su obdržali svoju zemlju i svoje osebenosti. Isnam nama pomaže da time što nam svojim pisanim radom iz podsvijesti vraća u našu svijest našu uspravnost i ispravnost. Naša bošnjačka kultura je ono što nije u sukobu s našim osnovnim principima, principima islama, bošnjaštva i patriotizma. Da je bošnjačkoj dijaspori više Isnama.

Toplo preporučujući novu knjigu „Duga je noć kad se čeka da proÄ‘e“, hvala ti dragi Isname što nas ostade uspravnim, hvala ti što Bošnjake predstavi svijetu kao poseban narod posebnih osobina, hvala ti što si bošnjačkoj dijaspori zapalio svjetlo koje će vječno učiti generacije koje dolaze kako se voli svoja vjera, nacija, država.

Profesor Emir Ramić

Hamilton, Kanada 31. 01. 2015.