Prolegomena za knjigu akademika Emira Ramića
Svjetionik akademskog liderstva
Nalazimo se pred djelom jednog od najvažnijih bošnjaÄkih intelektualaca s poÄetka 20. stoljeća. Stojimo pred obavezom da to djelo predstavimo, uÄinimo preglednim, kako bi naša društvena zajednica, danas i sutra, mogla valjano valorizirati djelo, doprinose i znaÄaj akademika prof. dr. Emira Ramića. Djelo i ime akademika Emira Ramića odveć je nadraslo institucionalne adrese koje je zastupao, kao osnivaÄ Instituta za istraživanje zloÄina genocida Kanada, kao lider Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, kao Älan mnogih udruženja i asocijacija, kao inicijator mnogih akcija i lider mnogih projekata. Jer, djelo akademika Ramića je uistinu šire od svih institucionalnih adresa na kojima je davao svoj nesebiÄni doprinos, u profiliranju kulture sjećanja, u borbi za istinu i pravdu o genocidnoj agresiji, u organiziranju i stasavanju bh. dijaspore, u borbi za bosanski jezik i obrazovne programe, u kulturnom pregalaštvu i didaktiÄkoj produkciji, a nadasve u svjedoÄenju jednog vanserijskog, bezmalo hroniÄarskog aktivizma, u praćenju i tumaÄenju aktuelnih dogaÄ‘aja. Pred nama je djelo jednog nauÄnika, jednog publiciste, jednog aktiviste, jednog menadžera i lobiste... Sve u jednom jedinstvenom Bošnjaku, koji je u posljednjih dvadeset i više godina ostavio nekoliko hiljada pisanih i aktivistiÄkih tragova, a taj rad bi, u objektivnim okolnostima, zavreÄ‘ivao jednu nauÄnu konferenciju, sa nekoliko tematskih cjelina. ...Možda baš u onim tematskim okvirima kako su data poglavlja u ovoj knjizi, uz doprinose koje je akademik Ramić imao u okviru institucija koje je graditeljski podizao.
Imperativi historijskog trenutka
Susrećemo se, dakle, sa jedinstvenom liÄnošÄ‡u u bosanskoj društvenoj i akademskoj praksi, koja će zasigurno sa vremenske distance imati i povijesnu konotaciju. Pred nama je djelo kakvo nismo imali priliku vidjeti i sagledavati u odnosu na sve ono što su radili znameniti Bošnjaci. Jer, niko od naših velikana, nije se - poput akademika Emira Ramića - našao u prilici da u jednom historijskom momentu, iz iseljeniÄke pozicije (Hamilton, Kanada), profilira ciljeve bh. dijaspore, ali i da iskoristi tu prednost, i tu dostupnost zapadnih medijskih i lobistiÄkih mreža, kako bi konektovao bosanske interese na servere na kojima se kroji historijska istina, odreÄ‘uje karakter prošlosti i projektuje priroda budućnosti. Akademik Ramić je imao taj vizionarski refleks da pretpostavi prioritete historijskog trenutka u odnosu na imperative bosanske i bošnjaÄke budućnosti.
Nikada ni jedan bošnjaÄki intelektualac nije bio ujedno angažiran na toliko društveno bitnih polja djelovanja, a da se ta polja funkcionalno prožimaju: potrebe bh. dijaspore – koja je živi svjedok genocida i etniÄkog ÄišÄ‡enja, potom, važnost borbe za istinu, koja se ne podrazumijeva i koje nema bez aktivnog odnosa i sudjelovanja u zapadnim medijskim i lobistiÄkim platformama, potom, potrebe bh. države i društva, ali i samih Bošnjaka, koji u prvotnoj zbunjenosti nakon genocidne agresije, preko djelovanja akademika Emira Ramića, dobijaju valjane impute i smjernice ka meÄ‘unarodnom uzdizanju istine o genocidu nad Bošnjacima. I to, naravno, nije sve kada govorimo o jedinstvenoj liderskoj pojavi akademika Emira Ramića. Kad bismo samo analizirali savjetodavni aspekt rada ovog anagažiranog kritiÄkog intelektualca, njegova saopćenja i upute u vezi sa aktuelnim bh. temama, uvidjeli bismo da je akademik Ramić mnogo bolje vidio i predosjećao politiÄke i povijesne tokove sa svoje kanadske distance, nego što su to mnogi od nas vidjeli izbliza.
Uzor aktivizma i kritiÄkog intelektualizma
Već danas možemo znati da je nemoguće ispisivati historiju bh. dijaspore bez liderske uloge akademika Emira Ramića. Nemoguće je ispisivati povijest borbe za meÄ‘unarodni karakter genocida nad Bošnjacima takoÄ‘e bez liderske uloge akademika Emira Ramića. Sve te Rezolucije o genocidu u Srebrenici potaknute su primjerom lobistiÄke vještine akademika Emira Ramića – pa danas, uz Holokaust na Jevrejima, imamo meÄ‘unarodni pojam genocida nad Bošnjacima kao jedini transnacionalni primjer historijske istine o genocidu nad jednim narodom. Ne zaboravimo, genocid nad Bošnjacima – ponajviše zahvaljujući akademiku Ramiću - izuÄava se u školama u Kanadi, što je dokaz kako je moguće vještinom lobiranja i ustrajnosti postići ciljeve koji se u jednom momentu Äine neostvarivim. Ne zaboravimo: u periodu od 2005. godine akademik Ramić je aktivno radio i doprinio da se u saveznim parlamentima SAD, Kanade, Australije, u Evropskom parlamentu i parlamentima desetak drugih država, usvoje Rezolucije o genocidu u Srebrenici i BiH. U tom procesu je nadležne zakonodavne organe navedenih država informisao o nauÄnoistraživaÄkim Äinjenicama o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini.
Potom, nemoguće je pisati o bošnjaÄkom aktivizmu, o kritiÄkom intelektualizmu u Bošnjaka, a u prvi red ne svrstati paradigmatski primjer aktivizma i intelektualizma akademika Emira Ramića. Samo ovih nekoliko Äinjenica nas upućuju da se nalazimo pred liÄnošÄ‡u i djelom – bitnim za Bosnu i za Bošnjake.
Ova knjiga će nastojati da bude ilustrativni pregled svih polja na kojima se iskazivao akademik Ramić, iako u stratu znamo da je nemoguće obuhvatiti širinu i domete njegovog pregalaštva. Cilj ovog izdavaÄakog nastojanja jeste da se pred javnost stavi na uvid jedno od najznaÄajnijih akademskih i patriotskih pregnuća nakon genocidne agresije 1992-1995., koje je odreÄ‘eno borbom za pravdu i istinu. No, prije nego što napravimo prohod kroz polja djelovanja i poglavlja knjige akademika Ramića, želimo se kratko zavratiti na osnovne biografske podatke i znaÄajke vezane za autora ove knjige.
Studentski lider i urednik “Politologa”
Akademik Emir Ramić je roÄ‘en u Prijedoru. Živi u Hamiltonu, Kanada. Ramić je osnivaÄ i od 2010. godine direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, redovni Älan BošnjaÄke akademije nauka i umjetnosti Sarajevo i Älan Asocijacije svjetskih istraživaÄa genocida. Briljantnu akademsku karijeru poÄeo je već 1980. godine, kada postaje predsjednik Studentske organizacije Fakulteta politiÄkih nauka Univerziteta u Sarajevu, gdje iskazuje organizacione sposobnosti i prireÄ‘uje Äitav niz studentskih manifestacija. Valja primjetiti da je bilo mogo teže postati lider studentske organizacije ako dolaziš iz Prijedora, nego ako si iz Sarajeva, ili oko Sarajeva, ali, Emir Ramić je i od profesora i od kolega prepoznat kao student sa idejama i invencijom. Valja se prisjetiti i da je Fakultet politiÄkih nauka bio pod stalnom prismotrom režimskih žbirova. Bila su to dramatiÄna vremena, nakon Titove smrti, uoÄi velikih montiranih procesa i policijskih progona, a Emir Ramić je kao publicista stasavao u tim vremenima “kad su zidovi imali uši”. Njegov spisateljski i analitiÄki dar odmah je prepoznat kod profesora i nadarenih studenata, od kojih će mnogi narednih decenija postati ugledni nauÄnici i autori. Emir Ramić biva postavljen za jednog od urednika lista "Politolog”, gdje kreira zapažene sadržaje. U drugoj polovini osamdesetih godina Emir Ramić ispisuje brojne eseje politološke naravi, tumaÄi predstojeće historijske mijene, ono što će uslijediti sa padom Berinskog zida 1989. godine, ali i sa raspadom Jugoslavije, priprema knjigu politiÄkih eseja za štampu, a bezmalo svi ti rukopisi nepovratno nestaju u vihoru rata.
Bosanski jezik je dom bošnjaÄkog identiteta
Genocidna agresija velikosrpskog projekta, a nadasve genocid u Prijedoru, trajno će odrediti i usmjeriti životnu i profesinalnu putanju Emira Ramića. Akademsku karijeru nastavlja 1994. godine kao direktor Internacionalne akademije, Bergneustadt, NjemaÄka, gdje je ujedno i predavaÄ iz oblasti historije Bosne i Hercegovine i bosanskog jezika. Već tada se prepoznaje programska opredjeljenost prof. Ramića, koji je svjestan da izbjegliÄka iskustva i iseljeniÄki status ne smiju biti razlog za odumiranje identiteta, a nadasve jeziÄke kuće bosanskog bitka. Zato se akademik Ramić odmah aktivira na pronalaženju institucionalnih modaliteta da bosanska djeca u iseljeništvu uÄe svoju historiju i Äuvaju svoj jezik. Ni u jednoj iseljeniÄkoj zajednici nisu na ovom planu postignuti rezultati kakve je, potom, u Kanadi postigao akademik Ramić. Naime, od 2001. Ramić je direktor Internacionalne akademije Hamilton (Kanada), gdje predaje gradivo iz bosanske historije i bosanskog jezika.
Sve do danas naporedo traje prosvjetiteljski rad akademika Ramića. On nikada nije prestao držati predavanja i obrazovati mlade generacije. Ali, njegovi doprinosi na obrazovnom polju širi su od uloge predavaÄa. On je ujedno i organizator i menadžer obrazovnih ustanova i projekata. U tom smislu navodimo podatak da je u periodu 2009-2010. radio kao pomoćnik direktora za odnose sa vladama država pri AmeriÄkom univerzitetu u BiH. I to, naravno, nije sve.
Ako bismo u okviru cjelokupnog prosvjetiteljskog djelovanja akademika Ramića tražili šta je to osnovna konstanta njegovog zalaganja, prostor gdje se najviše dao, onda je to zasigurno borba za oÄuvanje bosanskog jezika. To su oni elementi bitka koje Äesto zanemaruje bošnjaÄka politiÄka ali i društvena zajednica, a koje mnogo bolje osjećaju, recimo, povratnici u entitet Republika srpska. Insistiranje velikosrpske politike na blokiranju i negiranju bosanskog jezika, zapravo je indikativ da se radi o fundamentalnom elementu bošnjaÄke opstojnosti. To je akademik Ramić prepoznao prije svih, još u vrijeme genocidne agresije, kada je kroz škole bosanskog jezika “vakcinisao” bosanski identitet od rasipanja. U cijelosti je razumio stav filozofa Martina Heideggera (1889 – 1976) – da je jezik kuća bitka – i da bez jezika nema ni nas. To zalaganje za bosanski jezik je upeÄatljiva determinanta cjelokupnog aktivizma akademika Ramića, linija koja se može u njegovom radu pratiti više od Äetvrt stoljeća, od prvih škola bosanskog jezika u dijaspori, pa do mnogobrojnih saopćenja i proglasa kojima se akademik Ramić bori da djeca bošnjaÄkih povratnika u entitetu Rs ne budu diskriminirana po osnonu zabrane bosanskog jezika i nacionalne grupe predmeta. Možda će neuki ili komotni pomisliti da akademik Ramić pretjeruje u zalagaju za ravnopravan status bosanskog jezika, ali, neka se onda samo zapitaju – zašto velikosrpska politika toliko kidiše na bosanski jezik, ako je to baš toliko nevažno pitanje?! Velikosrpski ekstremisti sigurno znaju da je bosanski jezik dom bošnjaÄkog identiteta, a to isto je meÄ‘u prvima u praksi znao, i branio, akademik Emir Ramić.
Utemeljitelj vizije o bh. dijaspori
U periodu 2006-2008., kao predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, akademik Ramić je profilirao Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike kao najznaÄajniju bošnjaÄku i bosanskohercegovaÄku instituciju u dijaspori. Upravo je to bio embrion ili urnek za sliÄne organizacione forme bh. dijaspore, koja će pored nacionalnih, ili kontinentalnih, dobiti i nekoliko meÄ‘unarodnih asocijacija. Tih godina, prof. dr. Emir Ramić je bio “glas akademskog liderstva” – kako su ga imenovali u najtiražnijim bh. novinama, jer je pitanje bh. dijaspore podigao na najviši struÄni nivo, svjestan da ovaj povijesni izazov može biti uspješan samo ako bude oslonjen na znanje, a bez populistiÄkih improvizacija. Prof. Ramić je postao akademski glasnogovornk ameriÄkih i kanadskih Bošnjaka i svih graÄ‘ana BiH koji žive u Sjevernoj Americi, u promociji najvažnijih kulturnih, društvenih, akademskih i drugih bosanskohercegovaÄkih vrijednosti u ameriÄkom melting potu i kanadskom kulturnom mozaiku.
Moramo se prisjetiti da je bh. javnost, putem najtiražnijih novina i Äasopisa, odmah prepoznala liderski potencijal prof. Ramića, samim tim što se preko njegovih programskih vizija po prvi put razumjelo da bh. dsijapora može biti kljuÄni faktor izgradnje i obnove Bosne i Hercegovine, ne samo kroz ekonomski momenat, već mnogo više kroz mogućnost lobiranja kod zapadnih vlada, fondova i fondacija, u cilju obnove i izgradnje svih aspekata života u domovini. Niko prije prof. Ramića nije tako uvjerljivo tumaÄio i obrazlagao potencijal bh. dijaspore, niko nije tako temeljito predoÄio strukturalnu viziju funkcionalne povezanosti domovine i dijaspore. Bile su to prve godine 21. stoljeća, kada je prof. Emir Ramić zablistao na medijskoj pozornici Sarajeva, kao vizionar i ideolog koji nam otkriva mogućnosti institucionaliziranja bh. dijaspore i njene uloge u budućnosti. Vrijeme teÄe brzo, pa se zaboravlja da u to vrijeme nisu web portali Äinili okosnicu bh. javnosti, već nekoliko dnevnih novina i sedmiÄnih Äasopisa, u kojima su objavljivani tekstovi, saopćenja, a Äesto i intervjui sa prof. Emirom Ramićem. ÄŒinilo se da smo na korak od ostvarenja te fantastiÄne vizije da će bh. dijaspora postati aktivni Äuvar imperativa bosanskohercegovaÄkih državnih i društvenih vrijednosti.
Ramićev model kao kljuÄ uspjeha
Upravo će se dogoditi ono Äega se akademik Ramić pribojavao – da će pitanje umrežavanja bh. dijaspore biti trivijalizirano kroz razne politiÄke, narodnjaÄke i karijeristiÄke upade, što je rezultiralo razmrljavanjem institucionalnih formi, pa su Bošnjaci najednom postali opterećeni mnoštvom raznih “saveza” i “kongresa”, kojima se više ni imena ne mogu popamtiti. Dok je akademik Ramić vodio i usmjeravao Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, u tom prvom valu organiziranja, Äinilo se da postoji šansa da Bošnjaci, ali i svi bh. patrioti, dobiju jednu jedinstvenu i snažnu organizaciju koja će zastupati sve iseljenike i biti akademski kompas u povezivanju domovine, odnosno, države i njene dijaspore. Neovisno od ishodišta ove teme, urnek koji je uspostavio prof. dr. Emir Ramić – insistirajući na akademskim i struÄnim kriterijima u profiliranju interesa i ciljeva bh. dijaspore – i dalje ostaje neprevaziÄ‘en model za uspješno okupljanje i usmjeravanje pitanja u vezi sa bh. iseljenicima. Taj model je iskazan u brojnim tekstovima akademika Ramića, a zasniva se na akceptiranju uspješnih iskustava iz organizacionih formi drugih iseljeniÄkih zajednica, koje Äine most izmeÄ‘u domovine, odnosno, države, i onih centara svjetske moći odakle se mogu podstaknuti benefiti, kako za nacionalnu dijasporu, tako i za matiÄnu državu.
Ako bismo u komparativnoj analizi ovog problema uzeli sve ono što je akademik Ramić uradio za našu zajednicu u Kanadi, i šta je sve mogao uraditi za bh. dijasporu, da je bilo više jedinstva, a manje sujete, mogli bismo razumjeti taj liderski i vizionarski potencijal akademika Ramića. Kanada bi po broju ili procentu naših iseljenika mogla biti na nekom drugorazrednom mjestu, iako je po statusu istine o genocidu nad Bošnjacima, i po obrazovnim pravima naše djece, ubjedljivo na prvom mjestu. Procentualno je mnogo više naših iseljenika u NjemaÄkoj, ili u Skandinaviji, ili u Sjedinjenim AmeriÄkim Državama, ali, njihova zajednica nije u bh. javnosti toliko prisutna, niti su nacionalna prava te zajednice toliko inkorporirana u zakonodavstvo i praksu zemlje useljenja, kao što je to sluÄaj u Kanadi. Ovo istiÄemo samo s jednim ciljem – da bismo pretpostavili sve ono što je akademik Emir Ramić mogao uÄiniti za bh. dijasporu u cijelosti, da mu je pružena ta šansa. Još uvijek nije kasno, iako vrijeme dramatiÄno izmiÄe, jer sa svakom godinom – kako je to vizionarski upozorio akademik Ramić još 2009. godine - raspuštena i neuvezana bh. dijaspora prirodno odumire i sve je manje naših ljudi koji će osjećati obavezu prema Bosni i Hercegovini.
Dva su razloga zbog kojih ćemo akceptirati kanadska dostignuća akademika Ramića: prvo, da pretpostavimo da su se takvi rezultati mogli postići na nivou cjelokupne bh. dijaspore, a drugo da uspostavimo paradigmatski model koji treba biti uzor i podsticaj za druge.
Paradigma kanadske hronografije
Akademik Ramić je najzaslužniji što se temat genocida nad Bošnjacima izuÄava u kanadskim školama. Poslije pet godina intenzivnog lobiranja, Kanadski parlament je jednoglasno usvojio prvu, a nešto kasnije i drugu Rezoluciju o genocidu u BiH. Pušten je u parlamentarnu proceduru Zakon o genocidu u BiH (Bill-C-533), Äime Kanada postaje prva država u svijetu koja prava žrtava genocida u BiH, a koji žive u Kanadi, regulira državnim zakonom. Akademik Ramić je, potom, jedan od pokretaÄa multidimenzionalnog, nauÄnoistraÄivaÄkog i lobistiÄkog projekta, u cilju sankcioniranja negatora genocida, a u saradnji sa respektabilnim imenima: Ljiljana Bulatović-Medić, Milivoje Ivanišević, Michael Parenti, Diane Johnstone, Kate Hudson, Marco Van Hees, Aleksandar Gavrilović, Stefan Karganović, James Byron Bissett, Michaela Averkoa, Edward Herman, SrÄ‘a Trifković, James Jatras, Nebojša Malić, David Binder, Julija Gorin, Jared Israel, George Bogdanich, Darko Trifunović, Alexandros Lykourezos, Thomas Deichmann, Peter Brock, Jurgen Elsasser, Noam Chomsky, Edward S. Herman, Nebojša Malić, James Luko.
Potom, bilježimo da je podržana inicijativa akademika Ramića za osnivanje Kluba prijatelja BiH u Kanadskom parlamentu. Organizator je stalne izložbene i edukativne postavke o genocidu u BiH u Kanadskom muzeju za ljudska prava, koji se nalazi u Winnipegu, glavnom i najvećem gradu u kanadskoj pokrajini Manitobi. Genocid u BiH prezentirao je u više navrata na kanadskim univerzitetima. UÄestvovao u projektu izgradnje spomen-obilježja žrtvama genocida u Srebrenici u kanadskom gradu Windsoru, prvom takvom spomen-obilježju u dijaspori. NauÄnoistraživaÄkim i lobistiÄkim radom uÄinio da kanadska Vlada podrži MeÄ‘unarodni dan bijelih traka. Uradio i prezentirao elaborat nadležnim kanadskim organima o priznavanju bosanskog jezika i nacionalnog imena Bošnjak u kanadskom kulturnom mozaiku. Svojim radom je uspio izdejstvovati da Kanada odlukom Vlade priznaje i obilježava Dan državnosti i Dan nezavisnosti BiH.
No, u kanadskoj misiji akademika Ramića nije sve teklo bez teškoća i bez konfliktnih situacija, što samo daje veću vrijednost svemu što je postignuto. Prisjećamo se sa koliko upornosti je akademik Ramić kontinuirano prozivao UN i druge meÄ‘unarodne organizacije da ispitaju odgovornost kanadskog generala Lewisa MacKenzia za vrijeme njegove misije u BiH, u okviru UN-a, budući da postoje osnovane sumnje da je sudjelovao u ratnom zloÄinu silovanja zarobljenih Bošnjakinja. Prisjećamo se i hitre reakcije akademika Ramića na saznanje da je Kanadska vojska nabavila vojne mete za obuku pod nazivom „Bosanski Äovjek“. Zahvaljujući oštrom protestu akademika Ramića, Vlada Kanade je izrazila žaljenje i izvinjenje za nabavku vojnih meta za obuku pod diskriminirajućim imenom „Bosanski Äovjek“, te ih je povukla iz trenažnog procesa.
U kanadsku paradigmu pregnuća moglo bi stati još štošta, jer je u tih bezmalo 20 godina bilo mnoštovo promocija, besjeda, manifestacija, na kojima je akademik Ramić svjedoÄio uzorit nivo svijesti i savijesti, u odnosu na povijesni trenutak i njegove izazove, uspijevajući da uvijek bude korak ispred vremena, kao jedan od akademskih lidera bošnjaÄkog naroda.
Ekspert za oblast Holokausta i genocida
Iako se kanadska hronografija akademika Ramića multiplicira na cjelokupnom iskustvenom polju bh. dijaspore, a time i države Bosne i Hercegovine, koja je naslonjena na zapadne vlade i usmjerenja Vijeća za implementaciju mira – postoje oblasti djelovanja koji se odnose na cjelokupnu bh. zajednicu i bošnjaÄki narod. Tu prije svega mislimo na Äinjenicu da je akademik Emir Ramić jedan od najistaknutijih naših istraživaÄa i nauÄnika iz oblasti istraživanja genocida. Iza akademika Ramića su konkretni rezultati nauÄnih istraživanja genocida i drugih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava u BiH, ali i šire, ostvareni empirijskim istraživanjima, postulativnog znaÄaja i karaktera, Äime je dao doprinos u zasnivanju, konstituisanju i razvijanju nauke o genocidu u sistematici društvenih i humanistiÄkih nauka. Domaći i strani analitiÄari uvrštavaju ga u jednog od istaknutih istaživaÄa genocida. U tom smislu, akademik Ramić je ostvario saradnju sa brojnim znaÄajnim ustanovama i institucijama u cijelom svijetu koje se bave istraživanjem Holokausta i genocida. Rezultate fundamentalnih nauÄnih istraživanja genocida i drugih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava prezentirao je u nauÄnim djelima, ali i na brojnim predavanjima. U odnosu na istaknute autore iz naše zemlje, prvenstveno okupljene oko Instituta za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava pri Univerzitetu Sarajevu, akademik Ramić je više eksponiran na polju sociopolitiÄkih promišljanja uzroka i posljedica koje ostavlja genocid u realnosti i u memorijskom, transhistorijskom polju. Akademik Ramić je saÄinio svojevrsne smrtopise genocida nad Bošnjacima, sa historijskog stanovištva je obradio najveća stratišta, ali, ono po Äemu se on kao autor izdvaja, upravo jeste ova sociopolitiÄka fenomenologija, koja dubinski uranja u polje uzroka i prašumu posljedica. U tom smislu njegova je ideja precizna – nemoguće je saniranje historijske cikliÄnosti tragiÄnog iskustva bez adekvatne, odluÄne, rigorozne pravosudne konzekvence. Akademik Ramić poruÄuje – kazna za zloÄince mora biti maksimalna, kako bi bila adekvatan odgovor na brutalnost zloÄina. Svaka blagost, neprincipijelnost, dvoliÄnost u kažnjavanju zloÄina i zloÄinaca, zapravo su podstrek da se historija ponovi.
Jedan od lidera našeg doba
Na kraju ovog predgovora, evo nas na poÄetku knjige akademika prof. dr. Emira Ramića. Valja primijetiti da u našim nauÄnim i publicistiÄkim edicijama nismo imali ovakvu knjigu – da je na tako malo prostora kazano tako puno. Cilj nije bio da se predstave cjeloviti nauÄni radovi akademika Ramića – jer oni su dostupni na internetu - već da se predstavi njegovo cjelokupno djelo i djelovanje u svim onim oblastima u kojima se iskazivao kao lider nauÄnih i nacionalnih projekata i organizacija, kao nauÄnik i hroniÄar, kao aktivista i borac za istinu i pravdu. Ova knjiga je zasad jedinstven objektiv kroz koji je moguće u cijelosti sagledati djelo akademika Emira Ramića, a što bi trebalo biti podsticajno za dalje Äitanja, doÄitavanja i tumaÄenja tragova koje je u našoj nauci i publicistici, u našoj memorijskoj praksi, u kulturi demokratskog i humanistiÄkog aktivizma, ostavio jedan od najvažijih Bošnjaka našeg doba.