Mehmed Aksamij

Predgovor

Udžbenik o Srebrenici

u povodu 30. godišnjice Genocida u Srebrenici

Ve? dugo se osje?a potreba da se pod krovom jedne knjige sakupe osnovne informacije o Genocidu u Srebrenici, i to u onoj formi u kojoj ?e biti prijem?ive za savremenog, a naro?ito mladog ?itatelja. Ta obimna historijska gra?a o Srebrenici, koja se rasprostire na hiljade stranica, od primarnih dokumenata, do presuda i rezolucija, dosad nije našla svoju edukativno-udžbeni?ku formu, putem koje bi se mogao usvojiti osnovni skup informacija o Genocidu u Srebrenici. Postoji više vrijednih nastojanja, odli?nih publikacija, koje i dalje imaju zna?ajno mjesto u aspektu kulture sje?anja o Genocidu u Srebrenici. No, to nije ono što se htjeloposti?i objavljivanjem prvog „Udžbenika o Srebrenici“.

?Misija profiliranja i afirmiranja edukativnih sadržaja o Genocidu u Srebrenici posebno je postala obavezuju?a nakon što je Generalna skupština UN-a, 23. maja 2024.godine, usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kojom se 11. juli proglašava Me?unarodnim danom sje?anja na genocid u Srebrenici. Rezolucija podsje?a na sve presude Me?unarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, posebno one koje sadrže osu?uju?e presude za zlo?in genocida protiv Bošnjaka po?injen u Srebrenici 1995. godine. Tako?er, podsje?a i na Presudu Svjetskog sudapravde iz februara 2007. godine, u kojoj je Sud utvrdio da djela po?injena u Srebrenici predstavljaju genocid. Podsti?e se i ?itav niz programa kojim bi se osnažila kultura sje?anja na Genocid u Srebrenici. U ta?ki 7.Rezolucija – „poziva sve države ?lanice, organizacije sistema Ujedinjenih naroda, druge me?unarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uklju?uju?i nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne sudionike da obilježavaju Me?unarodni dan, uklju?uju?i posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sje?anja i po?ast žrtvama genocida 1995. godine u Srebrenici, kao i odgovaraju?u edukaciju i aktivnosti podizanja svijesti javnosti“. Od generalnog sekretara se traži da uspostavi program informisanja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi”, po?evši sa svojim aktivnostima i pripremama za 30. godišnjicu 2025. godine. Upravo apostrofiranje „odgovaraju?e edukacije“ bilo je motiv Instituta za istraživanje genocida Kanada da – u povodu 30. godišnjice Genocida u Srebrenici - krene u projekat izrade jedne savremene forme „Udžbenika o Srebrenici“, koja bi u dinami?nom narativu, kroz kratke kadrove, prenijela osnovno znanje oGenocidu u Srebrenici. O?ito cilj je da se sintagma „odgovaraju?a edukacija“, koju je navela Generalna skupština UN-a, uistinu primijeni jezikom savremenog recipijenta, koji je usmjeren na koncizne i razgovijetneinformacije. Stoga je intencija Instituta za istraživanje genocida Kanada bila ne samo da se svojim projektima pridruži instrukcijama iz Rezolucije o genocidu u Srebrenici, ve? i da u?ini jedan kreativni i kvalitativni iskorak, objavljuju?i prvu knjigu pod naslovom „Udžbenik o Srebrenici“, i to u maniru savremenih didakti?kih metoda.

?Mnogo se govori o fakultatativnom, pa i studijskom pristupu izu?avanju Genocida u Srebrenici. Za oba pojma, u užem i u širem zna?enju, potreban je osnovni skup informacija, koji se potom može širiti prema odre?enim oblastima, u ovisnosti od interesovanja. ?ak i na me?unarodnom planu, povremeno se organizuju radionice i konferencije na kojima se, u multinacionalnom i univerzalnom kontekstu, Genocid u Srebrenici izu?ava kao jedna od magistralnih stranica svjetske kulture sje?anja. Onako kako u?imo o Holokaustu, o Gernici, o Katinskoj šumi, tako u?imo i lekciju o Srebrenici, koja je – tragom me?unarodnih instanci – postala istina s pe?atom pravosudne vjerodostojnosti. Ipak, kada zastanemo pred brojnim programima posve?enim Genocidu u Srebrenici, i kada pokušamo putem bibliografije sagledati razmjere i karakter ponu?enog edukacijskog materijala, na?i ?emo se pred obiljem dokumenata i parcijalnih studija, ali i pred ?injenicom da (sa)znanje o Genocidu u Srebrenici nije preto?eno u udžbeni?ku formu. A sve vrijeme, zapravo, govorimo o edukaciji i prenošenju znanja! Klju?ni motiv svih ovih nastojanja jeste „pam?enje i opomena“, a koji su nemogu?i bez didakti?kih alata, dakle, prenošenja znanja. Tog znanja ima u brojnim predavanjima, u rezolucijama i dokumentima, u dokumentaristi?kim knjigama koje objedinjuju pravosudne dokumente; možda ponajviše znanja o Genocdu u Srebrenici ima u nekolikim memoarskim knjigama, ?iji autori, svjedoci doga?aja, odmah poslije rata nastoje da zavještaju sje?anja. Tu su nam i zbornici radova s više znanstvenih konferencija o Genocidu u Srebrenici. Me?utim, ?injenica je, ne postoji izdanje u formi knjige koje bi eksplicite imalo edukativno-udžbeni?ku misiju s ciljem da bude sve ono što bi pojedinac, bilo s našeg ili engleskog govornog podru?ja, a kojeg zanima Genocid u Srebrenici, trebao (sa)znati, e kako bi imao kompletnu sliku Srebrenice. Šta je to što podrazumijeva total ovog kadra o Srebrenici? ?ini se nepotpunim samo prenošenje informacije o po?injenim masovnim zlo?inima, a ne donijeti povijesne uzro?nike, koji su doveli do Genocida nad Bošnjacima.

?Edukativne forme kulture sje?anja stalni su izazov za kreativno osmišljavanje i nadopunjavanje. Ne postoji granica na kojoj možemo biti zadovoljni postignutim nivoom didakti?ke vještine. Mijenjaju se refleksi u?enja, u skladu s izmjenom medijske kulture. Danas se znanje mora prenositi jezgrovito, sažeto, dinami?no, u kratkim formama i odgovaraju?im ure?iva?kim tehnikama, kako bi se aktiviralo interesovanje mladih ljudi.  

?Stoga su u prire?ivanju ovog „Udžbenika o Srebrenici“ primijenjeni savremeni narativni i editorskimodeli, kako bi u dinami?noj formi, tehnikom kadriranja, kroz jezgrovit sadržaj bile prenesene osnovne informacje koje zadovoljavaju mogu?u edukativnu funkciju lekcije o Srebrenici. Vjerovatno ?e nekima izgledati neobi?no ovakva forma knjige, koja pledira da bude udžbenik, no, upravo u tom smjeru ide savremena didaktika: sažeto, dinami?no, kreativno. Cilj je zainteresirati ?itatelja i zadržati njegovu pažnju! Veoma prora?unato ušlio se u jednu vrstu kreativnog iskoraka, kako bi se izbjeglamonotona klišeje lekcija/poglavlja, s obimnijimtekstovima. Zadržana je o?ekivana podjela na poglavlja od kojih se sastoji pri?a/udžbenik o Srebrenici, ali senastojalo dinami?nom ure?iva?kom tehnikom da se tekstualni sadržaj izlomi na mnoštvo sekvenci, kako bi takav pristup što više odgovarao opredijeljenjusavremenog ?itatelja, kakav je ve? oblikovan na društvenim mrežama. 

?Prire?iva?i su smatrali da se u pripremi ovog „Udžbenika o Srebrenici“ ne možemo ograni?iti samo na doga?aje vezane za 11. juli, onih nekoliko dana prije i poslije, budu?i da sam Genocid u Srebrenici ima svoju transhistorijsku genezu, kao što ima historijski kontekst u lancu doga?aja 90-tih, nakon disolucije socijalisti?ke Jugoslavije i me?unarodnog priznanja Republike Bosne i Hercegovine. Smatralo se da je potrebno „Udžbenik o Srebrenici“ otvoriti kratkim poglavljem o kontinuitetu genocida nad Bošnjacima, razvrstanom po etapama i doga?ajima, od 17. stolje?a prema Srebrenici. Spuštaju?i se prema temi Srebrenice, vjerovalo se da je nepotpuno ako bi se pojam Srebrenice ograni?io samo na Genocid, bez kratkog pregleda historijskih, privrednih, kulturnih i turisti?kih karakteristika Srebrenice, gradi?a koji je po svojim prirodnim bogatstvima i ljepotama bio nadaleko ?uven u Jugoslaviji i šire. Otuda se donosi poglavlje „Sje?anje na Srebrenicu“ – jer je primije?enoda mnogi edukativni sadržaji o Genocidu u Srebrenicizanemaruju ovaj aspekt.

?Dva poglavlja - o po?etku agresije na Bosnu i Hercegovinu i o po?etku agresije na Podrinje i Srebrenicu - uvode nas u srž genocidne opsade enklave,koju su Vojska i Policija Republike srpske, uz pomo? režima iz Srbije, od po?etka planirali da okupiraju. Ovo saznanje uveliko olakšava razumijevanje mnogihdoga?aja koji su prethodili 11. julu. Posebno, za sve koje ?e sticati znanje o Genocidu u Srebrenici, iznimno je važno razumjeti poziciju Srebrenice, u kojoj su se izbjeglice slile iz podrinjskih gradova, u odnosu na raspored agresorskih ambicija i odbrambeno-oslobodila?kih mogu?nosti.

?Slijede tri poglavlja koja ?ine centralni dio „Udžbenika o Srebrenici“. Poglavlje „Srebrenica pod opsadom“ treba da nam predstavi teške, apsolutno dehumaniziraju?e uslove, u kojima je živjelo stanovništvo Srebrenice, koje je, zajedno s izbjeglicama iz okolnih op?ina, dostizalo broj od preko 50.000 ljudi, stjeranih na zatvoreni prostor, osu?enih na izolaciju, neizvijesnost, stalna granatiranja - i na ?ekanje humanitarne pomo?i. Važno je razumjeti da srebreni?ka golgota ne pripada samo 11. julu i tim monstruoznim masovnim egzekucijama, ve? da ta golgota seže ka višegodišnjem zato?ništvu u geto, pod kontrolom, i uz garancije Ujedinjenih nacija. Da bi se razumjelo kako je došlo do me?unarodnog sau?esništva u Genocidu u Srebrenici, putem uspostave tzv. „sigurnih zona“ – a to je jedan od klju?nih momenata u doga?ajima vezanim za 11. juli – donosi se poglavlje „Sigurne zone UN“. Poglavlje „Hronika genocida“ u kratkim formama predstavlja klju?ne momente koji su uslijedili nakon što su Ujedinjene nacije prepustile Srebrenicu velikosrpskom osvajanju i genocidnom planu.

?Nakon „Hronike genocida“, neminovno je i suo?avanje s njegovim posljedicama. Nebrojena su svjedo?enja preživjelih. Donošeno je nekoliko ilustrativnih svjedo?enja, dok postoje stotine takviharhiviranih. Donose se i svjedo?enja „druge strane“, da se vidi kako ti monstruozni zlo?ini izgledaju sa zlo?ina?ke ta?ke gledišta. To su lekcije “Žrtve svjedo?e“ i „Zlo?inci svjedo?e“. Pred vama je lekcija o „Masovnim grobnicama“, koje otkrivaju planski karakter velikosrpske genocidne industrije smrti, u koju je, nažalost, tada bila uklju?ena kriti?na masa društvene zajednice. Iza ovog korpusa ?injenica o svjedo?anstvima žrtava i zlo?inaca, o masovnim grobnicama, dolazimo do lekcije o Presudama, koja u sebi sažima osnovne podatke i poruke pravne satisfakcije. Iza Presuda slijede me?unarodni dokumenti, koji u formi Rezolucijaakceptiraju pravosudnu istinu kao historijski kompas, korpus ?injenica koji mora biti obavezuju?i za sve državne i društvene zajednice. Na kraju, svjedo?imo kako kultura sje?anja na Srebrenicu živi u politi?koj, akademskoj i umjetni?koj praksi, kroz nekoliko lekcijakoje nam omogu?avaju uvid u razvoj manifestacija i umjetni?kih djela posve?enih Genocidu u Srebrenici. Pripovijest a se završava pregledom izjava istaknutih li?nosti o Genocidu u Srebrenici.

?Srebrenica je - poput Holokausta nad Jevrejima – jedan od onih pojmova u rije?niku svih svjetskih jezika, koji ?e se trajno svjedo?iti kroz dokumentaristi?ka svjedo?enja, edukativne forme i umjetni?ke izražaje. Pri?a o Srebrenici jedna je od onih koje se nikada ne završavaju, jer svojim trajnim zna?enjima stalno pobu?uju nove generacije da ostave svoj pe?at u odnosu na tu temu. Ve? danas imamo neuhvatljiva, nesaglediva polja svjedo?anstava o Srebrenici, nešto što ne može više stati ni u jednu knjigu, ni u jedan dokumentarni serijal, jer je naprosto toliko izjava, tekstova, dokumenata imanifestacija... – da to prevazilazi mogu?nosti formalnog uobli?enja. Srebrenica je poput velike rijeke koja te?e i nosi potrebu ljudi da svjedo?e zlo, svjedo?e o zlu, u prirodnom strahu da se Srebrenica ne bi više nikad ponovila ljudskome rodu. To ne isklju?uje obavezu da se bilježi, sakuplja, klasificira sve što je napisano i kreirano o Srebrenici, diljem Svijeta, ali uklju?uje razumijevanje da se suo?avamo s jednim istraživa?kim fenomenom koji po dometima nadilazi ?ak i zna?enja Zemlje Bosne.

Akademik Prof. dr Mehmed A. AKŠAMIJA,

Predsjednik Bošnja?ke akademije nauka i umjetnosti